…a znam da nikad saznati neces…
Uzela sam cetkicu i veliko belo platno.
Zelim naslikati tvoj osmeh,
jer ga ne umem opisati recima,
ni preneti, sve ono sto u tim sekundama osetim,
i sve one slike koje u zenicama tvoga oka naslutim
dok se smejes i osmehujes.
Zaustim da kazem a usta nema,
rukom da te dodirnem, prsti nepomicni.
Stiskom usana, drzim ceznju da ne vrisne
i povijam se kao breza na povetarcu.
Sklapam krisom oci na tren,
osecam vetar i cujem tvoj glas,
ali jos uvek ne umem da nacrtam tvoj osmeh,
ni da ti kazem koliko ga volim.
Opet cutim i precutkujem,
jer samo, ja znam, zasto…
evo jedne pesmice uz ovaj tvoj post!!!
Dekic hvala ti – to je moja omiljena , stavicu Celine uz tekst, upravo sam je trazila, a ti si me preduhitrio, saljem osmeh i jos jedno hvala!!
Kako rebarce ?
mnogo bolje…Danas sam morao da idem na posao, bas sam se smorio i jedva izdrzao dva sata vani…
Od sutra planiram da ne lezim vise, da ustanem i da kuliram premestajuci se sa fotelje na stolicu i da malo hodam po stanu…Smorio sam se.
Dobro! Hvala na pitanju!
pa nije valjda da si morao na posao
rebarca bole uzasno, znas da sam strucnjak za to 
no, bice bolje moras da se polako setkas i odmaras
Zeleti je mnogo, prepoznati svoju zelju i cutati u sebi o njoj, a lepo ti bas..
jeste , ovo je samo jos jedna neostavrena zelja… i tako …
Bolje osmeh naslikati, no videti mržnju!
Dragi Stevo
mrznja je u jednoj drugoj prici… ovo su mali, najsicusniji momenti sa osmehom.
prelepo, a mislim da možda i on prepoznaje a ćuti
sve se svodi na – mozda
sreća se crta sama, taj osmjeh ucrtan je negdje u tvom oku, duši, vidiš ga kad zažmuriš
zato
crtaj nešto drugo, bilo šta
a u svemu ćeš ipak prepoznati taj osmjeh, kad se osamiš
pa da tako nekako drzi me taj osmeh kao shlauf na vodi
da ne potonem…
Menjam sve što imam ..i što ću imati za tej osmeh….meni je dovoljno
e i tako meni govore samo ako jako pozeslis i ostvraice se…ha! i ja menjam sve za taj osmeh
Sarah, vlasnik takvog osmeha zna i bez reči, kao što i ti znaš da tvoj osmeh istom takvom snagom nekog greje.
pa, ne znam, ne zelim da pitam a zelim da verujem… volim reci…
Tuka
jeste , dve tuke(najmanje)
da, dodam tri tuke najmanje
hihihihi.. tuk – tuk – tuuuukaaaaaaTA!!!
Cekaj dok naucim taj j** Mat potez, onda mozda, ko zna ***
hehe, ili to ili da se dovijamo nekim džiju-džicu potezima za obaranje kraljeva na suHom
Osmeh se ne može naslikati, bar ja tako mislim. On ostaje kao uspomena, medjutim, nestaje, vremenom, videćeš!
Dudo
ovo je najlepsi osmeh i najtopliji
a ujedno i najkomplikovaniji
Cini mi se Saro i najneuhvatljiviji ili nedostižan!
A Dudo bice mislim
ona nasa stara “kad dotera cara do duvara” nece imati kud
joooj, ovo me je dotuklo.
Posebno deo o crtanju osmeha…
Sarah… Šta da ti kažem. Ti sve znaš
Breskvice
zar nije tako
saljem cmokic